Kratka skripta iz gradiva hrvatskog jezika za 4. razred gimnazija: Moderna književnost 20. st. i avangarda


Temelj moderne književnosti 20. stoljeća čini:

·       pjesništvo Walta Whitmana, Charlesa Baudelairea, Arthura Rimbauda

·       drama Henrika Ibsena, A. P. Čehova, Augusta Strindberga i Alfreda Jarryja

·       proza Henryja Jamesa i F. M. Dostojevskoga

·       psihoanaliza Sigmunda Freuda

·       filozofija F. Nietschzea i Herryja Bergsona

 

Karakteristika moderne književnosti su:

·       antitradicionalnost

·       svojstva književnosti europskog kruga

·       multikulturalna sinteza

 

Struje u modernoj književnosti su: ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, imažizam, vorticizam, impresionizam, akmeizam, simbolizam.

 

Avangarda → književnopovijesna odrednica ekspresionizma, futurizma, dadizma i nadrealizma (smjerova koji nisu vezani isključivo za jednu nacionalnu književnost).

 

Riječ avangarda je francuskog porijekla a znači „gurnuti naprijed“, „unaprijediti“, „pokrenuti“. Početak 20. stoljeća ispunjen je strahom, neizvjesnošću i nesigurnošću pred sudbinom. Prvi svjetski rat i nova znanstvena otkrića uzrokuju „angažman umjetnosti“.

 

Obilježja i stilske tehnike avangarde su:

o   depersonalizacija

o   antiesteticizam

o   osporavanje postojećih književnih oblika stvaranja

o   razbijanje sintakse (fragmentarnost teksta)

o   dehijerarhizacija postojećeg žanrovskog sustava

o   stvaranje novih oblika

 

Futurizam – javlja se u dvije nacionalne književnosti (future = budućnost)

    Italija → Filippo Tommaso Marinetti piše „Futuristički manifest“ 1909. g. te se zalaže za temeljitu obnovu književnosti.

    Rusija→ V. Hljebnikov i V. Kručonih provode barbarizaciju književnosti, dok V. Majakovski koristi futurizam kao ideju ujedinjenja u društvenom prevratu

 

Ekspresionizam – Njemačka 1910. – 1924.

 -protiv književnog oponašanja stvarnosti (urbani književni pravac)

 -prevladava lirika i drama, a motivi su strah, pobuna i raspadanje

 -dvije glavne književne skupine sa sjedištem u Müenchenu: Der Ritter Blau (Plavi jahač), Die Brücke (Most)

 -časopisi: Der Sturm (Juriš) i Die Aktion (Napad)

 -predstavnici: Gottfried Benn, Georg Trakl, Franz Werfel, Ernst Stadler, Franz Kafka

-hrvatski ekspresionisti: A.B. Šimić, M. Krleža i A. Cesarec

 

Dadaizam – Zürich, Švicarska, 1916. g.

 -vraćanje izvornom govoru i dječjoj naivnosti

 -1911. g manifest piše Tristan Tzara, ostali predstavnici su Hugo Ball i Hans Arp

 -dada – (njem.-fr). igračaka

 -fragmentarnost, šumovi, izazivanje društvene sablazni

 

Nadrealizam – nastaje u poslijeratnoj francuskoj književnosti

 -slobodno nizanje asocijacija

 -traženje skrivene stvarnosti, surealizam

 -Andre Breton, Virgina Wolff

 -književnost toka svijesti (W. Faulkner, J. Joyce)

 

Imažinizam – engleski književni stil

 -cilj je prikazati stvarnost u slikama sa snažnim emocionalnim doživljajem

 -S. Jesenjin

 

Simbolizam (novi) – Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda


 

S. Jesenjin → zbirke pjesama: „Ispovijest mangupa“, „Krčmarska Moskva“, „Pugačov“

 -značajnije pjesme i poeme: „Pismo majci“, „Crni čovjek“

 -tematika: propadanje patrijarhalnog seoskog života

 

F. G. Lorca → zbirke pjesama: „Knjiga pjesama“, „Pjesme“, „Ciganski romancero“, „Pjesnik u New Yorku“, „Umro od ljubavi“

                        -drame: „Krvava svadba“, „Dom Bernarde Albe“

 -značajnije pjesme: „Oproštaj“, „Konjikova pjesma“

 -tematika: smrt (simbolizam)

 -španjolski pjesnik rođen u Andaluziji, 1936. ubili ga frankisti za vrijeme građanskog rata

 

P. Neruda → zbirke pjesama: „Španjolska u srcu“, „Sveopći spjev“,

                                                „Sto soneta o ljubavi“

 -značajnije pjesme: „Ljubavna pjesma“

 -književni pravci: nadrealizam i simbolizam

 -čileanski pjesnik, prijatelj sa F. G. Lorcom, ministar kulture i umjetnosti za vrijeme mandata predsjednika Aliendea. Pogubljen prilikom državnog udara od stranke vojnika generala Pinochea.

 -poveznice sa hispanoameričkom književnošću → Borges (borheizam, konstruiranje stvarnosti), Marquez („Machondo“ i „100 godina samoće“)


 

PROZA→ tehnike pripovijedanja u romanu moderne književnosti:

·       unutarnji monolog

·       struja svijesti

·       psihoanaliza

·       pripovjedni monolog

·       vrijeme moderne priče je kratko, vrijeme postaje subjektivna dimenzija

 

Predstavnici proze moderne književnosti su:

Virginia Woolf → „Gospođa Dolloway“, „Svjetionik“

James Joyce → „Portret umjetnika u mladosti“, „Uliks“ („Ulysses“)

William Faulkner → „Sartoris“, „Krik i bijes“

John Dos Passos → „Manhattan Transfer“

Marcel Proust → „U traženju izgubljenog vremena“

Thomas Mann → „Smrt u Veneciji“, „Čarobna gora“

Franz Kafka → „Proces“, „Preobražaj“

Andrej Beli → „Sankt Peterburg“

Mihail Bulgakov → „Majstor i Margarita“

Boris Piljnjak → „Gola godina“

 

M. Proust → francuski književnik, pripada pravcu impresionista

 -ciklus od 7 romana „U traženju izgubljenog vremena“ :

 „Put k Swannu“ (Combray),  „U sjeni procvalih djevojaka“, „Vojvotkinja od Guermantesa“, „Sodoma i Gomora“, „Zatočenica“, „Bjegunica“, „Pronađeno vrijeme“

 -moralna kritika predratnog francuskog društva

 -tehnike unutarnjih monologa i psihoanalize

 -poznati motivi i likovi: madeilene kolačići, Charles Swann, Francoise

 

F. Kafka → češki pisac njemačkog književnog kruga

 -prijatelj Max Brod zaslužan je za posthumno objavljivanje Kafkinih djela

 -novela „Preobražaj“ jedino je prozno djelo objavljeno za života (lik Gregor Samsa)

 -ostala značajnija djela su: „Proces“, „Amerika“, „Dvorac“

 -tematika: nagovještaj montiranih procesa, strah, neizvjesnost, tjeskoba (ekspresionizam)

 -likovi iz „Procesa“: Josef K., gđica Bürstner, gđa Grubach, stric Karl, Leni, Titorelli, Willem, Franz, Kaminer, nadzornik, istražni sudac, zatvorski kapelan

 

W. Faulkner → američki pisac, liričar i dramatičar

 -najznačajnija djela su mu romani: „Sartoris“, „Krik i bijes“, „Ležeći na umoru“, „Svjetlost u kolovozu“

 -tematika: propadanje aristokracije na američkom Jugu u imaginarnom gradiću Jeffersonu

 -primjena tehnike toka svijesti, ostvario Nobelovu nagradu 1949. g.

 -likovi iz romana „Krik i bijes“: idiot Billy, Quentin, Jason, Caddy

 -filmska adaptacija romana → „Dugo toplo ljeto“, glumac: Paul Newman


 

DRAMA → moderna drama temelji se na djelima:

·       A. P. Čehova: „Ujak Vanja“, „Tri sestre“, „Višnjik“, „Galeb“

·       H. Ibsena: „Nora“ („Lutkina kuća“)

 

Predstavnici moderne drame su:

George Bernard Shaw → „Đavolov učenik“, „Sveta Ivana“, „Pygmalion“

T. S. Eliot → „Umorstvo u katedrali“

B. Brecht → „Opera za tri groša“, „Majka Courage i njezina djeca“

 

L. Pirandello → poznati talijanski dramaturg

 -najpoznatije prozno djelo mu je „Pokojni Matija Pascal“

 -opus od 44 drame nazvao je pod jedinstvenim imenom „Gole maske“

 -najpoznatije drame iz tog opusa su „Šest osoba traži autora“ i

                                                          „Henrik IV.“

 -svojim radom utjecao je i na hrvatske dramatičare poput I. Vojnovića i M. Begovića

 -njegov rad spada u književni pravac nadrealizma, međutim on svojim djelima utire i put egzistencijalizmu, miješanju realnog i irealnog, sna i jave

 -„teatar u teatru“ – kazalište apsurda

 -likovi iz drame „Šest lica traži autora“: otac, majka, pastorka, sin, dječak, djevojčica, redatelj

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s